„P I S M O“ HEROJI NIKAD NE UMIRU ONI VJEČNO ŽIVE….

„P I S M O“
HEROJI NIKAD NE UMIRU ONI VJEČNO ŽIVE….tako kažu.

 

Pa zato i osjećam potrebu da ti napišem ovo pismo bez obzira što ti svakog 20. marta u godini na dan kada si „pao“ upalim svjeću lojanicu za pokoj tvoje plemenite duše u carstvu nebeskom,znajući a u to sam siguran da će ti ovo pismo donijeti anđeli na svojim krilima.
Spomenko pobratime….
Nismo se poznavali a i kako bi.,..ti si branio svoje selo Joviće i Ozren,a ja moju đedovinu selo Borke,Prenj i Hercegovinu.
Ti si se obukao i uzeo pušku sa 14 a ja sa 16 godina pa pravac prva linija koja mi je bila isto kao i tebi u Jovićima iznad kuće,i razumijem te zašto si priskočio jer bez obzira na godine osjećao si dužnost i obavezu da daš svoj doprinos.Iz školskih klupa pravo u tranšeje,rovove i zemunice odrekavši se djentinstva i mladosti a preko noći smo odrastali.Odrastali uz muziku topova i rafala u neprespavanim noćima i hladnim kišnim danima čekajući brojeći dane i godine kada će prokleti rat da stane i da nas ogrije sloboda.Sloboda koju si ti životom platio.

A da ti pobratime budem iskren i da te barem malo utješim….Nemaš Boga mi ni za čim ovamo puno ni da žališ.Tvoji Jovići na Ozrenu nakon rata pripadoše njima isto kao i moje selo Borci i nema više nikoga tamo kao što nas je sve manje i ovamo.
Rode nam se slabo vraćaju u Srpsku,a u narod ušlo neko Bože mi oprosti prokletstvo..,politika nas zavadila.,ništa više ne poštujemo a što je primjer i tvoj rođeni otac pobratime koji te ostavio ne dugo poslije rođenja a danas uživa penziju na kontu poginulog sina.,sve brzo zaboravišmo.Najveći šljam u narodu nam je isplivao na površinu i nekakav tamni vilajet nam se nadvio iznad naše Srpske.
Daj Bože gospode da nisam u pravu ali samo nas opet neko stradanje može dovesti u pamet i to bi nam bilo poslednje.Zasigurno znam da si ovde među nama sa istim tim zaprežnim kolima kojima si ranjenike izvlačio danas bi radio i preživljavao boreći se sam za svoju egzistenciju.Ali eto bio bi živ i ubjeđen sam da bi bio dobar domaćin i porodičan čovijek sa dosta djece oko sebe.
I oprosti mi Spomenko pobratime….
Što smo te se tek sada sjetili.,što peticijama i potpisima moramo urazumti nerazumne da u svakom gradu Republike Srpske barem jedna ulica nosi tvoje ime…
Što smo te i mrtva ostavili tamo njima i što te niko neće oplakati onoliko koliko si i zaslužio.
Oprosti nam pobratime što ovo ordenje koje nosimo nismo ni zaslužili jer smo aždaje pobijedili a danas se za koru hljeba fukarama sklanjamo s puta i šutimo….
Praštaj nam što da nije bilo sinova i kćeri naših poginulih saboraca koji su te otrgli od zaborava tebe i mnoge druge zaboravljene heroje za koje se pored nas živih nikad nebi ni znalo.
Oprosti što smo mirno gledali dok su nam profiteri i dezerteri krčmili fabrike i pogone koje smo životima branili,…i dan-danas prodaju i rasprodaju sve što je Srpsko i što vrijedi.
Oprosti nam pobratime što te nema u školskim udžbenicima,što na grobu tvome niko ne drži čas istorije,što ti imena nema na školama,trgovima i ustanovama a toliko si nas zadužio…ali nađe se neko pametan i hrabar u. Višegradu pa dade ime ulice po tebi.
Oprosti nam ako se oprostiti i može.!!!
I da te zamolim pobratime …Kada budeš čitao ovo pismo ,čitaj ga što glasnije jer znam da je tu pored tebe u nebeskom stroju na vječnoj straži i naš Trebinjac Masleša Aleksandar,kao i moj zemljak iz Konjica Kujundžić Boris zatim Miličević Dragan zv.Mrga,Mladenko Jović sa Vozduće,Igor Kisić rodom iz Visokog,iz Foče Mastilo Slobodan,Jadranka Samardžić iz Ilijaša,hrabri kurir Miodrag Lalić,Novica Bogičević iz Bratunca,iz Gračanice Gligorić Slaviša,Radenko Đurković iz Maglaja,Saša Stanojević Dobojlija,Slađan Okilj iz Vareša i mnogi drugi golobradi mladići velikog srca….čitaj glasno ovo pismo da ga čuju i neka nam oproste.

Dokle god ima nas živih,prognanih,osakaćenih, obespravljenih ali i ponosnih iskrenih istinskih boraca koji i danas iz svega srca bez ikakvog interesa volimo i čuvamo Republiku Srpsku vi nećete biti zaboravljeni,jer smo u amanet ostavili našim sinovima i kćerima da Vas i vaše djelo poštuju i pamte.
Brate Spomenko…
Neka ti ove moje riječi uz svijeću lojanicu. budu pomen za pokoj tvoje plemenite duše u carstvu nebeskom.
Slava ti i hvala….
Aleksandar S.