Nestali dokument iz tužilaštva BiH, ratni dnevnik iz Konjica, krije ulogu lidera SDP. Na početku rata bio predsednik Komisije za naseljavanje srpskih stanova

ADVOKAT Dušan Tomić, koji će u predmetu uhapšenih Bošnjaka zbog ratnog zločina nad Srbima u Konjicu zastupati porodice nastradalih, pokušaće da proveri da li u Tužilaštvu BiH postoji određeni dokument u predmetu „Miralem Macić“. Macić, koji je svojevremeno osuđen za zločine u tom gradu, odležao je 12 godina, a zatim pod sumnjivim okolnostima preminuo, ali je po Tomićevim rečima, napisao „dnevnik pokajanja“ koji je nestao iz Tužilaštva.
Macić je pored napisanog u dnevniku tvrdio i da je sadašnji lider SDP BiH Nermin Nikšić, bivši premijer Federacije BiH, na početku rata bio predsednik Komisije za naseljavanje „napuštenih stanova u Konjicu“. Napušteni stanovi bili su oni iz kojih su na silu ili pod raznim vrstama pritisaka iseljavani Srbi. Ključnu ulogu u tom iseljavanju imao je Ševko Nikšić, Nerminov stric. Pored nestalog dnevnika, sada je veoma bitno da li postoji i dokument na kom se vidi kakva je u ratu bila uloga Nermina Nikšića.
– Prvo su iz stanova izvođeni najugledniji Srbi, među kojima su bili profesori Đuro i Vlasta Golubović sa sinovima, petogodišnjim Petrom i sedmogodišnjim Pavlom. U njihovoj brutalnoj likvidaciji učestvovao je i Macić, zbog čega je ležao u zatvoru 12 godina – kaže Tomić. – Kao pravnom zastupniku te porodice, sve mi je detaljno objasnio kako se i šta događalo, a onda je prihvatio moj predlog i napisao dnevnik koji je zvanično predat Tužilaštvu BiH.
Sadašnji lider SDP BiH Nermin Nikšić
.jpg)
Tomić tvrdi da je Nermin Nikšić indirektno odgovoran za ono što se Srbima dešavalo, jer je bio zadužen za to da u njihove stanove, koji su proglašavani napuštenim, useli bošnjačke „heroje“, a kriterijume su određivali on i njegov stric Ševko.
– Pred pritiscima stanove je napustilo više od 700 srpskih porodica – seća se Tomić .
„TRGOVINA“ ZLOČINIMA
ADVOKAT Tomić napominje da je u najmanju ruku simptomatičan odlazak lidera SDP u Banjaluku „na visoko mesto“, posle hapšenja „konjičke grupe“. Naš sagovornik smatra da ne bi smelo da se dogodi, kao u slučaju Orića, „da moćni Srbi porade kod srpskih svedoka, a uticajni Bošnjaci kod svedoka svojih sunarodnika, kako pravda ne bi stigla one koji su imali najkrvavije ruke“.
– Takvih „trgovina“ smo se, nažalost, nagledali, ali mislim da to sada neće proći, jer to bi bio novi, strahovit zločin prema žrtvama – zakljujuče Tomić.
novosti.rs
Sto se tice Niksica Nermina, znam odlicno da se nije prezivao Niksic, vec Nisic i da je u rodnom listu pisalo da je srpske nacionalnosti.Bas me zanima kad ponovo postade Musliman i kad promjeni prezime.To je tako bilo dok je isao u osnovnu skolu.Ne znam koliko je on radio na smjestanje njihovih boraca u srpske stanove, ali znam odlicno iako je Konjic bio proglasen „otvorenim gradom“ u smislu povratka Srba da je to bilo samo reklama.Iako sam provela vise od polovine rata u Konjicu, konacno sam ga napustila krajem 1994, kad sam se htjela vratiti 1999,nisam mogla.Upravo je Niksic Nermin bio glavni u tom odboru za povratak Srba.Dosla sam u Konjic 1999, sa namjerom da povratim stan i pored zakazanog sastanka sa njim nije se pojavio niti me je iko htio saslusati u vezi mog slucaja.Ja sam tad mislila, da se to samo meni desilo, poslije sam saznala jos od nekih da je i sa njima izbjegao susret iako su imali zakazano da se njima sretne takodje u vezi povratka stana.Ocigledno je da mi mnogi nismo bili u stanju da se vratimo upravo sto nismo mogli da povratimo nase stanove,toliko godina nakon rata.Koliko se u Konjicu iskreno radilo na povratku, vidi se po tome koliko se Srba vratilo.Ja sam svoj stan povratila po zahtjevu Komisije koja je bila formirana u Beogradu od neke strane organizacije.Neki koji su predali dokumente u Konjicu nisu povratili stanove, jer su im zahtjevi unisteni i baceni u smece.Toliko o Konjicu kao otvorenom gradu i Niksic Nerminu koji je onemogucavao povratak Srba u Konjic.