Срби из Коњица Srbi iz Konjica
Tekst preuzet sa portala Novikonjic.ba prenosimo u cjelosti
Broj Srba u općini Konjic sa 6.669 prema popisu 1971. i 16,3 % učešća u ukupnom stanovništvu, sredinom 2017. pao je na manje od 290 Srba sa učešćem 1,15 % u ukupnom broju stanovnika.
Na popisu stanovništva 1981. popisano je 6.518. Srba, dok ih 1991. ima 6.620., a posljednji popis 2013. pokazao je da u općini od ukupno 25.148 stanovnika, živi 355 Srba. Učešće u ukupnom stanovništvu opadalo je sa 16,3% 1971., na 14, 92 % deset godina kasnije, učešće Srba 1991. iznosilo je 15,08 %., a prema posljednjem popisu 2013. god. iznosi 1,41 %.
Među 18.352 stanovnika koji su tokom rata 1992-1995.napustili općinu, bilo je 2.003 Bošnjaka ili 8,24 % od ukupnog broja Bošnjaka, 10.254 ili 90,31 % ukupnog broja Hrvata i 6.095 ili 91,72 % od ukupnog broja Srba.
Dobri poznavaoci prilika u srpskoj zajednici Konjica rekli su nam da se polovina službeno prijavljenih Srba vodi samo formalno, a da na području općine stvarno živi mnogo manji broj svih povratnika pa i Srba. Preko 80% ukupno prisutnih Srba stari su prosječno 70 godina, a imaju po jednog ili dva člana domaćinstva.
Kraj rata 1995. dočekalo je oko 600 Srba…Na Božić 7.1.2014. u općini Konjic bilo je oko 320 Srba, rekao nam je Luka Ivanišević, najbolji poznavalac srpske zajednice u općini Konjic, a danas 5.7. 2017. kaže ima ih manje od 290. Broj Srba smanjuje se godišnje za oko deset, što govori o tendenciji nestanka ove zajednice.
Zaslužni za njen opstanak u ratu kao i poslije, pored Luke Ivaniševića, još su Dragan Biberdžić i Stojanović Neđeljko Kiso (1936-2010.), hrabra trojka koja je formirala Aktiv Srba općine Konjic i na svaki način štitila i pomagala Srbe u ratu, bila im oslonac i nada, zamjena za sve organe i organizacije, jer npr. popovi su pred rat, među prvima napustili Konjic i to prije 1.5.1992., a sadašnji konjički paroh došao je početkom juna 2008.godine. Paroh Bužanin svakodnevno podiže kvalitet vjerskog života, pored ostalog organizovao je građevinsku obnovu svih vjerskih objekata, crkve u Konjicu, Bradini, Čelebićima, Borcima, kao i obnovu svih kapela na grobljima.
Imajući u vidu sve što je prethodilo ratu u BiH, te s obzirom da srpska zajednica u Konjicu nema ni kulturno, ni humanitarno društvo, kao ni ogranak udruženja Srpskog građanskog vijeća – pokret za ravnopravnost građana BiH, bilo bi potrebno i lijepo kada bi razmatranje ovoga problema inicirali predstavnici najbrojnijeg naroda. Općinsko vijeće do sada ni jedanput nije razmatralo strukturu stanovništva, demografsku politiku, kao ni temeljne pretpostavke za povratak, ostanak, integraciju i opstanak svih povratnika – građana općine Konjic, posebno opstanak najmalobrojnije srpske zajednice. Jedino registrovano udruženje sa prefiksom srpsko je Udruženje povratnika Srba „Neretva“- Konjic, koje od općine ne dobija nikakva sredstva za rad, rekao nam je predsjednik Udruženja Dragan Subotić.Na položaj Srba u općini Konjic, sigurno se odražava i diskriminirajuće ustavno uređenje BiH, Federacije i HNK, na šta je 26.7.2017. saopštenjem ukazala-reagovala Koordinacija srpskih udruženja Mostara.
Konjic je jedna od deset crkvenih opština Zahumsko-hercegovačke eparhije koju je 1219. osnovao Sveti Sava. Pravoslavna crkva u Čelebićima izgrađena je 1867., (poslije Jablaničkog jezera, drugi put 1960.), u Konjicu 1886., na Borcima 1896., u Bradini 1938., A još davnog decembra 1888. u Konjicu su Srbi osnovali Dobrovoljno pozorišno društvo, 1.12.1905. ovdje je na zabavi prilikom osveštenja doma Svetog Save na Vardi, sa Srpskim pjevačkim društvom „Gusle“ iz Mostara, nastupao i Aleksa Šantić. Srspka pravoslavna škola u Konjicu, sa 45 đaka, osnovana je 1873., podružnica „Prosvjete“ osnovana je 5.7. 1907., a Srpska čitaonica koja je otvorena 25.3.1908., bila smještena u Terziča kući, u centru grada, imala je 380 knjiga.
SPKD “Prosvjeta“ za kratko, svoj rad u Konjicu obnovila je 28.6.1990.godine.
Pitanja povratka svih raseljenih, protjeranih i izbjeglih, koje je ekonomsko, regionalno, psihološko-socijalno, kulturno pokazalo se kao pretežak zadatak za ovakvu državu i vlast. Danas Srba nema u Općinskom vijeću i organima uprave, a podatke o njihovom učešću u javnim funkcijama, nadzornim odborima javnih preduzeća i mjesnim zajednicama nemamo, jer tih podataka nema na službenoj stranici općine Konjic.Srpska zajednica dala je značajan doprinos razvoju Konjica, a svijetu je dala poznate naučne, kulturne i sportske radnike, inžinjere, inovatore…
Razlozi za ovakvo stanje u srpskoj zajednici općine Konjic i HN kantona danas, višestruki su, uzroci složeni i duboki. Kojoj i čijoj politici ovakvo stanje odgovara?
Mirsad Čukle/Novikonjic.ba
Veoma hrabar iskorak autora ovog članka. Nažalost, on samo konstatuje dio činjenica sa kojima preostali Srbi iz Konjica (predstavlkaju statističku grešku ukupne populacije) danas žive. I to nije problem samo Konjica već svih onih prostora koji su ko zna zbog čega,zasmetali kreatorima novih odnosa diljem svijeta.
Srbi su samo paradigma stradanja jer je čak 5 odsto predratnih stanovnika konjičke opštine stradalo u ratu,od kojh više od 50 odsto kao potpuno nevini civili. Nesreća ovih prostora leži u pravdanju „naših“,a stigmatizaciji “ njihovih“ zločina. Zbog toga i nema barem ni formalnog izvinjenja dojucerasnjim komšijama,koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju opštine. Izvinjenje i njihovo priznavanje su jeres,a bez toga bi politička elita koja je započela stradanje,morala odgovarati . To nikome ne pada na pamet. Jer ogroman novac je u igri. Dojučerašnji bašibožluci danas su krem grada na Neretvi. I nema promjena,jer bi one značile odlazak tih tipova.