Home / Актуелности / Србија / MIŠO LAZAREVIĆ NA JUBILARNOM ZAVIČAJNOM SKUPU: Obnavljanje crkve Svetog Vasilija u Konjicu obaveza je svakog potomka!

MIŠO LAZAREVIĆ NA JUBILARNOM ZAVIČAJNOM SKUPU: Obnavljanje crkve Svetog Vasilija u Konjicu obaveza je svakog potomka!

  • Udruženje Srba iz Konjica i njihovih potomaka u dijaspori je u subotu 4. novembra 2017. godine u hotelu „Novi Sad“ jubilarnim zavičajnim skupom obilježilo petu godišnjicu postojanja.

Domaćin skupa Milorad Mišo Lazarević u svom pozdravnom govoru podsjetio je okupljene na dosadašnje rezultate rada koje je postiglo Udruženje Konjičana.
– U prvom planu bila nam je temeljna obnova kapele u našem groblju Musala u kojoj smo postavili spomen ploče i tako od zaborava sačuvali imena 330 stradalih konjičkih Srba u proteklom ratu. Udruženje je darovalo i novčani prilog za izgradnju hrama u Prebilovcima, kao i prilog za izgradnju kapele na srpskom groblju u Jablanici- rekao je Lazarević i naveo da je Udruženje u skladu sa svojim mogućnostima uputilo novčanu pomoć konjičkim borcima koji su lošeg materijalnog stanja.

Lazarević je pozvao sve zemljake da se odazovu i elektronskim putem registruju na sajtu Udruženja da bi se napravila što bolja baza podataka.

– U toku je obnova Sabornog hrama Svetoga Vasilija Velikog u Konjicu. Naše udruženje je u sklopu obnove pokrenulo inicijativu da se izradi memorijalna zidna kompozicija i zidovi oslikaju sa ikonama krsnih slava Konjičkih Srba. I već smo popisali prezimena srpskih porodica konjičkog kraja koja će biti upisana u hramu. Ovaj projekat nije završen zato što se čekala saglasnost Zavoda za zaštitu spomenika Bosne i Hercegovine koju smo tek nedavno dobili. Zbog budućih generacija moramo istrajati, crkvu obnoviti da naša djeca i unuci mogu doći u zavičaj svojih očeva i djedova i kada budu putovali prema Hercegovini u dolini Neretve i kada svrate u Konjic u našu crkvu, ona će im svjedočiti da su nekada živjeli naši preci – poručio je Lazarević.

Konjičani su veoma srdačno dočekali svog paroha Milana Bužanina. On jeprenio pozdrave preosveštenog vladike Grigorija koji  zbog iznenadnih obaveza i skorog puta u Ameriku, nije bio u mogućnosti da dođe.

– Crkva Svetog Vasilija u Konjicu je naš najznačajniji stub koji treba da bude mjesto u kome će putnik namernik ia za sto godina da vidi ko je taj hram pravio a ko ga je obnovio. Na dobrom smo putu, završili smo već preko 80% radova. Ušli smo u proces oslikavanja i pripreme crkve za same frekse koje će se raditi u toku zime i na proljeće.Planiramo donatorske večeri, a naši ljudi iz Amerike i Australije već su podržali projekat– rekao je paroh Bužanin navodeći da se nada da će u Konjicu narednog ljeta crkva biti osveštana. One je poohvalio Konjičane koji su za samo 24 sata skupili novac za ikonostas i pozvao zainteresovane da se jave i učestvuju u izradi velikog crkvenog lustera.

Na ovaj skup je došao i predsjednik Udruženja Konjičana RS Zoran Pologoš. U razgovoru za SH on je naveo da je to Udruženje za dvije godina rada uradilo veliki posao.

– U Gacku smo izgradili centralni spomenik za 383 stradale srpske žrtve iz Konjica. Održali smo šest humanitarnih večeri prvenstveno da bi skupili sredstva za oboljele članove udruženja– rekao je Pologoš i pozvao sve Konjičane da se uključe u važan projekat.

– U planu je da se urade tri monografije. Prva bi se odnosila na stradanje Konjičana u Prvom svjetskom ratu, druga na stradanje u Drugom svjetskom ratu i treća ma stradanje u u odbrambenom otadžbinskom ratu. To je dug prema našim precima i zalog našim potomcima – rekao je Pologoš i najavio da će na ovom projektu raditi tridesetak članova iz svih konjičkih sela, a urednik će biti Sreten Jakovljević.

 

Pologoš je naveo da su Srbi iz Konjica u Australiji jako dobro organizovani i da su dali veliki doprinos u radu oba udruženja Konjičana.

– Za jedno veče sakupljeno je 70.000 dola za transplataciju bubrega Milijani Ćesić. Uplatili smo za obnovu Srpske pravoslavne crkve u Konjicu 10.000 konvertibilnih maraka. Za liječenje trogodišnje Sofije Sarić uplatili smo 9.000 maraka – rekao je Pologoš navodeći da će Udruženje i dalje voditi brigu o ljudima kojima je zaista potrebna pomoć.

Veoma emotivan govor održao je profesor dr Milovan Pecelj koji je svoju karijeru počeo da gradi baš u Konjicu.

– U popodnevnim satima 3. oktobra 1976. godine, dok sam sam ocu pomagao da izlijemo poslednje metre betonske staze u novoj kući u koju smo se trebali za koji dan useliti, na vrata je zakucao poštar Manojlo sa prepoznativom plavom kovertom, danas pomalo zaboravljenoj. Bio je to dopis Srednješkolskog centra „Bratstvo jedinstvo“ iz Konjica koji je potpisao direktor profesor Jozo Stenek. Odmah sam popunio povratnicu i poslao je natrag sa jednom rečju – dolazim. Isto veče sam brzim vozom krenuo iz Gajdobre i u Konjic sam stigao u ranim jutarnjim satima. Na stanici me je dočekao direktor Ekonomske škole profesor Ibrahim Hadžajlić, robustan čovek ali dobroćudan difovac koji mi je odmah našao stan kod gospođe Đule Đono, u naselju Kolonija, tik uz Neretvu. Tako sam postao građanin Konjica – rekao je dr Pecelj nostalgično pominjući Neretvu.

– Četverogodišnji rad u gimnaziji prepun je neiscrpnih zaliha priča i mitova. Nezaboravna su sjećanja sa časova, gdje sam se kao mlad profesor dokazivao učenicima i ekskurzija, gdje sam se, uz muziku, pjesmu i igru, sa njima opuštao. Brojni đaci su me nadmašili i tako treba da bude. To me ispunjava zadovoljstvom. Među njima su danas ugledni profesori univerziteta, premijeri, ministri, uspješni privrednici, a prije svega ljudi. To su bile četiri nezaboravne godine kojih se prisjećam sa najljepšim osjećajima. To što me, ni poslije 40 godina učenici nisu zaboravili, čini me srećnim. Zbog toga dugujem zahvalnost dr Miloradu Sariću koji me je pozvao da sa vama podijelim ovo veče sjećajući se Konjica, iz onih ljepših dana – završio je svoju besjedu profesor Pecelj.

U programskom dijelu koji je vodio nenadmašni Milivoje Beštić nastupila je poznata pjevačka grupa „Zvuci s kamena“, narodni guslar Vojin Radojičić.

Poseban ton večeri dali su najmlađi, pa je publika uživala slušajući splet pjesama mladog klarinetiste Vojina Lazarevića i violinistkinju Taru Laban koja je prvakinja Srbije.

 

Burnim aplauzom je pozdravljen i hercegovački pjesniki filozof Božu M. Glogovac koji je prenio pozdrave Udruženja Trebinjaca „Jovan Dučić“ iz Beograda.

 

Stihove su kazivale i sestre Sara i Milica Magazin.

Na kraju programa predsjednik Udruženja Milorad Mišo Lazarević uručio je zahvalnice zaslužnim pojedincima: Jovu Šmrkiću, Čedomiru Magazinu, Rajku Šiniku, Ognjenu Lazareviću, Nebojši Žuži, Nebojši Manigodi, Tomu Kurešu, Vlatku Glogovcu. Ognjenu Gavriloviću, Novu Krtolici, Vujadinu Planojeviću, Božidaru Glogovcu, Milivoju Beštiću, Vojinu Radojičiću, Draganu Jankoviću. Priznanja su dobili i sveštenici Ratko Savić, Lazar Manigoda i Milan Bužanin koji je pored svoje dobio zahvalnicu koju će predati načelniku opštine Konjic Emiru Bubalu.

Udruženje Konjičana zahvalilo se i svojim dugogodišnjim prijateljima, najstarijem hercegovačkom udruženju Hercegovaca iz Novog Sada.

U ime svih nagrađenih zahvalio se sveštenik Lazar Manigoda koji je poželio dug i uspješan rad ovog Udruženja.

– U svim vremenima upućeni smo jedni na druge, moramo da se sabiramo, a kako bi to činili da nema ovog udruženja – poručio je otac Lazar.

Bojan Milenić je ispred Udruženja Srba Hercegovaca i prijatelja u Srbiji pozdravio sve prisutne i najavioakciju dobrovoljnog  davanja krvi koja će se održati 24.11.2017. god ,  u sjedištu Udruženja u Novom Sadu ( Radnička 49).

– Ova akcija pored humanog karaktera biće posvećena obilježavanju godišnjice Mitrovdanske ofanzive – najavio je Milenić i pozvao sve prisutne da se pridruže akciji i svoju humanost pokažu na djelu.

Zahvalnicu je dobio i medijski sponzor Udruženja Konjičana i njihovih potomaka u dijaspori – naš portal Slobodna Hercegovina.

Za zabavni dio programa bio je zadužen među Hercegovcima omiljeni Bole bend iz Gajdobre.

TRIFKO ĆOROVIĆ/ SLOBODNA HERCEGOVINA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvor: 

 

About admin

Check Also

Moja „slatka“ priča – Dragana Golubović, 22

Pozdrav, ja sam Dragana i imam 22 godine. U slatkom svetu sam 18 meseci. Imam …

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *